Gospod se koristi svakom situacijom kako bi dopro do čovjeka, a moju je nevolju iskoristio da me spasi. Godinama sam svakodnevno trpjela zlostavljanja svoga muža. Cijelo sam vrijeme čekala neku drugu situaciju, bolje vrijeme da odem od njega. Kad su moja djeca poodrasla, u jednom sam se trenutku spakirala i otišla.
Jednoga dana posjetila sam svoju kumu koja je živjela u susjedstvu moga muža. Pritom me on vidio i u povratku me zgrabio i pitao vraćam li se kući. Ja sam mu odgovorila da ne idem, da se ne vraćam, i da se nikada više i neću vratiti. "Ako ne ideš, onda ću te ubiti!" odgovorio mi je na to. Nije to bila neka pusta prijetnja. U njegovu je džepu bila ručno izrađena kubura napunjena sačmom. Naposljetku je pucao i metak mi je prošao kroz bubreg na drugu stranu. Sačma mi se raspršila po utrobi oštećujući organe.
U to sam vrijeme bila čvrsta, religiozna katolkinja pa sam tako znala da se za svaki grijeh trebam ispovjediti. Nisam znala da će se dogoditi da više nemam vremena za ispovijedanje. U strahu od neminovne smrti i vječnosti u paklu zavapila sam: "Bože, ne daj mi da umrem prije no što se ispovjedim!" U srcu sam dobila odgovor da ću biti upravo takva kakva sam i bila.
Krv mi je otjecala, više nije bilo pulsa. Cijelo sam vrijeme bila potpuno svjesna. Razumjela sam što me pitaju liječnici koji su došli kad je netko pozvao hitnu pomoć. Na intenzivnoj njezi, gdje su me smjestili, ljudi su danonoćno vapili za injekcijama da barem na trenutak ublaže svoju bol. Jedino sam ja šutjela jer me ništa nije boljelo. Liječnici i sestre u čudu su me često došli pitati trebam li i ja injekciju. Naposljetku sam pristala samo zato da ih se što prije riješim. Nakon hitne operacije premještena sam s odjela za intenzivnu njegu na običan bolnički odjel. Mogla sam se normalno kretati i čak sam pomagala nekoj ženi u sobi koja je operirala slijepo crijevo i vodila ju jer se ona nije mogla sama kretati. Liječnik koji me operirao otišao je na godišnji odmor odmah pošto me operirao, ja sam vrlo brzo izašla iz bolnice. Kad sam se vratila na kontrolu, taj liječnik koji me operirao rekao mi je da me tražio po svim sobama ne vjerujući da sam već izašla. Mjerili su mi krv, tlak i sve je bilo u normali. Pritom su liječnici među sobom govorili da ću zacijelo cijeli život patiti od posljedica. Bez obzira na to što sam ostala bez bubrega, do danas nisam imala nikakvih problema.
Sestra koja stanuje u Njemačkoj poslala mi je pismo. Pozivala me da dođem k njoj sa željom da se njezin "velečasni" moli za mene. Ja sam joj odgovorila da ima i u mom mjestu velečasni koji bi se mogao moliti za mene. Nadodala je da je to drugačije te da se ona promijenila i da je dobila novo tijelo. To me zainteresiralao i pomislila sam da bih i ja mogla tražiti novo tijelo, da budem drugačija no što sam sad. Sestra je sa svojim suprugom trebala doći pred mene, a ja sam se bojala da ju neću prepoznati. Kad smo se srele, ostala sam malo razočarana zbog toga što je moja sestra izgledala potpuno isto kao i prije. Napokon mi je objasnila da je na spomen "novog tijela" mislila na duhovno tijelo i da ću zacijelo vidjeti promjenu u njezinu životu. Jedva sam čekala da idemo u tu crkvu jer mi je svakim trenutkom sve što mi je pričala sestra bivalo sve zanimljivije. Kad smo došli pred crkvu, ponovno sam ostala zbunjena. Nije bilo tornja! Kakva je to crkva koja nema čak ni toranj?! No kad sam ušla unutra, u potpunosti sam mogla razumjeti zašto moja sestra dolazi ovamo. Na tom je mjestu vladala ljubaznost i ljubav. Pastor se molio za mene i ja sam na toj službi predala svoj život u Isusove ruke. Od tada sam promjenama počela graditi svoj život. Primjerice, nisam više psovala kad mi nešto ne bi išlo od ruke i trudila sam se kloniti se grijeha. Bibliju sam doslovno gutala otkrivajući svakim danom što mi Gospod želi reći.
No nečega se nikako nisam mogla riješiti: mržnje prema svom bivšem suprugu koji me namjeravao ubiti. Nije u mom srcu bila želja za osvetom, nisam mu imala potrebu učiniti ništa nažao, ali duboko u mom srcu vladala je mržnja prema njemu. Nisam mu mogla oprostiti. Znala sam da ni Bog meni ne može oprostiti moje grijehe dok ja u svom srcu nosim nepraštanje prema nekom. Dva sam tjedna provela u molitvi da me Bog oslobodi moje mržnje. Jedno sam se jutro probudila s potpunim mirom i sigurnošću da te mržnje više nema. Osjetila sam poseban mir i radost zbog svoje dobivene slobode od svakoga grijeha. Za mene je to bilo drugo čudo u životu. Nakon što mi je Bog vratio život u tijelo, dao mi je i nov duhovni život. Sada sam mogla otići svom mužu sa željom da mu svjedočim. To ne bih mogla sa svojom ranijom mržnjom. Radujem se i zahvalna sam Gospodu za život, oproštenje od svakog grijeha i spasenje i ne bih to mijenjala ni za koju cijenu!
Božica