Crkva je teška.
Crkva je teška za osobu koja prolazi kroz vrata, bojeći se osude.
Crkva je teška za pastorovu obitelj koja je pod mikroskopom od strane cijeloga tijela.
Crkva je teška za izgubljenu dušu koja se vraća kući, slomljenu i izubijanu svijetom.
Crkva je teška za djevojku koja izgleda kao da sve ima pod kontrolom, ali se iznutra raspada.
Crkva je teška za par koji se svađao cijelim putem do crkve.
Crkva je teška za samohranu majku okruženu parovima koji se drže za ruke i naizgled savršenim obiteljima.
Crkva je teška za udovca i udovicu bez poziva na ručak nakon službe.
Crkva je teška za đakona s otuđenim djetetom.
Crkva je teška za osobu koja pjeva pjesme slavljenja, preplavljenu težinom stihova.
Crkva je teška za muškarca nesigurnog u svoju ulogu vođe.
Crkva je teška za ženu koja teži za pravednim čovjekom koji bi je vodio.
Crkva je teška za volonterku u dječjoj igraonici koja očajnički čezne za bebom koju bi voljela.
Crkva je teška sa samca i samkinju koji se mole da im Bog pošalje supružnika.
Crkva je teška za tinejdžerku pod stigmom, koja se srami svojih pogrešaka.
Crkva je teška za grješnike.
Crkva je teška za mene.
Teška je jer izvana sve izgleda sjajno i savršeno. Nedjelja je i svi su odjećom i ponašanjem u svom najboljem izdanju.
Ipak, ispod svih tih slojeva, nalazimo tijelo nesavršenih ljudi, griješnih duša i sebičnih motiva.
Ali, tu je ljepota crkve.
Crkva nije zgrada, mentalitet ili očekivanje.
Crkva je tijelo.
Crkva je grupa grješnika spašenih po milosti koji žive u zajedništvu pobožnika.
Crkva je tijelo vjernika vezanih kao braća i sestre vječitom ljubavlju.
Crkva je sveto tlo na kojem grješnici stoje jednaki pred Tronom Milosti.
Crkva je utočište za slomljena srca i vježbalište za moćne ratnike.
Crkva je spajanje sukoba i poziva. Gdje se sukobljuje grijehu, a srca su pozvana traženju obnove.
Crkva je lekcija u vjeri i povjerenju.
Crkva je nositeljica bremena i davateljica nade.
Crkva je obitelj. Obitelj koja dolazi zajedno, ne gledajući na razlike, zaboravljajući greške iz prošlosti i radujući se i najmanjim pobjedama.
Crkva, tijelo i krug grješnika pretvorenih u pobožnike mjesto je gdje On prebiva, i tražimo li Ga, u vjeri ćemo ga pronaći.
Zato čak i kad je crkva teška; dani kad sam u nesuglasici s prijateljem, kad se svađam s mužem jer opet kasnimo, kad ulazim noseći bremena teža od onog što moje srce može nositi, skrivajući bol osmjehom. Kad se nosim sa stigmom i kad sam pod mikroskopom. Kada čeznem za bebom u naručju ili se borim sa suzama slušajući riječi pjesme. Kada se vraćam, uplašena i slomljena, nakon što sam otišla.
Tada ću se sjetiti da sam Ga u crkvi uvijek mogla pronaći.
Arianna Freelen
Komentari 1
Amen! Uistinu je tako! :)