Ja bih izbavila Josipa

Ja bih izbavila Davida. Od dometa Šaulova koplja. Od spilja u kojima se skrivao. Od bola zbog odbacivanja. I uskratila bih Izraelu kralja po Božjem srcu. 

 

Izbavila bih Esteru. Od gubitka vlastite obitelji. Od situacije u kojoj se našla protiv svoje volje. Iz vida pakosnog bezumnika gladnog moći. I uskratila bih ljudima ženu koju je Bog upotrijebio da spasi njihove živote. 

 

Izbavila bih Isusa. Od križa. Od patnji i bola. Od nagosti i bičevanja, čavli i trnja. I cijelom bih čovječanstvu uskratila Spasitelja. Spasenje. Vječnost u kojoj neće biti tuge ni bola. 

 

Oh, moj prijatelju. I tebe želim izbaviti. Želim promijeniti tvoj put, zaustaviti tvoju bol. Ali znam da bih, čineći to, pogriješila. Skrenula bih s puta. Uskratila bih tebi i svijetu toliko dobra. Bog zna. On vidi dobro koje će iznjedriti ova bol. 

 

On vidi ono lijepo što će izrasti iz ove teškoće. Usred svega što se događa On bdije nad tobom i čuva te. Obećao ti je da mu možeš vjerovati, čak i onda kad se tvoj teret čini preteškim za nositi. 

 

I zato, umjesto da te pokušam izbaviti, ja te podižem. Klečim pred Ocem i molim ga da ti dadne snage. Nade. Molim ga da te zaštiti i izbavi kad za to dođe vrijeme. Molim ga da ti pomogne ostati pronicljivim i ustrajnim u molitvi. Molim ga da mi pokaže kako te najbolje mogu voljeti i biti ti od pomoći. I vjerujem da će on na snažan i prekrasan način upotrijebiti tvoj život. Na način zbog koje će tvoje srce biti zahvalno za put koji si prošao. 

Komentari 0