Molitveni PECS

Dopustite da vam ispričam priču o Terapeutu i Djevojčici, Majci i sličici. 

Djevojčica se ni ne znajući nalazi u Učionici. Oko nje je mnogo zanimljivih predmeta kojima se ona želi igrati, predmeta koje je u njen vidokrug postavio Terapeut, znajući da će joj se oni svidjeti. Predmeti su izvan dohvata Djevojčice i što se ona više trudi sama ih dohvatiti, to postaje sve neraspoloženija i nervoznija. Terapeut gleda bespomoćnu Djevojčicu i čeka hoće li se sjetiti zamoliti Njega za pomoć. Naravno da joj On želi uručiti stvari koje je stavio pred Nju, ali joj također želi pokazati da sve te stvari dolaze od Njega i da ih od Njega treba i tražiti. Terapeut zna da Djevojčica sama ne zna tražiti na ispravan način. Zbog toga je pokraj Djevojčice Majka koju je Terapeut uputio kako da pomogne Djevojčici naučiti tražiti. Majka vodi ruku Djevojčice prema sličici željenog predmeta koju Djevojčica uzima i uz pomoć Majke stavlja u ruku Terapeuta. Nakon što je Djevojčica to učinila, Terapeut u njenu ruku stavlja željeni predmet. Kako Djevojčica nastavlja provoditi vrijeme s Terapeutom koristeći se sličicama za izražavanje svojih želja i potreba, zahtjevi koji se stavljaju pred nju postaju sve brojniji i složeniji, iako nikada ne nadilaze njezine mogućnosti. Ponekad se Djevojčica opire učenju i, odbijajući komunikaciju s Terapeutom, sama poseže za predmetima u Učionici. Ponekad joj dosadi što u svemu treba biti ovisna o Terapeutu. Zašto mora prolaziti kroz frustrirajuće situacije, zašto uvijek iznova trošiti vrijeme na traženje? Terapeut i Majka razumiju da je proces učenja za Djevojčicu ponekad mukotrpan, ali ujedinjeni u želji onoga što je za Djevojčicu najbolje, ne odustaju. Znaju da ovladavanje jednom vještinom ne predstavlja kraj učenja, već samo polaznu točku sljedeće lekcije. Postoji toliko stvari koje Djevojčica još može i treba naučiti, a radost koju Terapeut i Majka osjećaju kad Djevojčici uruče željeni predmet daleko je veća od radosti koju Djevojčica pronalazi u predmetu samom. Pruženi predmet samo je znak da je Djevojčica tražila onako kako je to Terapeut od nje zahtijevao. Djevojčica i Terapeut nastavljaju interakciju i tko zna koliko će vremena proći prije nego što Djevojčica shvati da svrha pružanja sličice nije toliko u dobivanju predmeta za igru koliko u ostvarenoj komunikaciji s Terapeutom i svemu što je kroz nju naučila. 

 A tako nam i Duh pomaže u našim slabostima. Ne znamo naime što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecivim uzdisajima. Rim 8:26

Djevojčica velikog Terapeuta
terapeut drugim djevojčicama

 

Komentari 0