Pentekost 2019.

Različite generacije, različiti krajevi domovine, a ipak obitelj. Tako smo se i ove godine sastali kao obitelj kako bismo proslavili rođendan crkve, kako bismo jedni druge ohrabrili u vjeri i kako bismo uživali u zajedništvu. Premda pentekostno bogoslužje u Velikome Otoku možemo već smatrati tradicionalnim, svake je godine na neki način posebnije i upečatljivije. Posebnost je ovogodišnjega blagdana bilo krštenje (sada braće) Timoteja i Mateja. Oni su pred crkvom javno posvjedočili svoju vjeru u Isusa Krista kao svojega osobnog Spasitelja te su bili kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Važnost ovoga događaja za zajednicu bila je očita i kroz sam pogled na prepunu crkvu ljudi koji su se istinski radovali njihovoj odluci. Nisu se radovale samo obitelji Šredl i Majetić koje su svjedočile odluci svojih prvorođenaca da će živjeti za Isusa nego i svi oni koji su sve ove godine u molitvi stajali uz njih dvojicu: njihovi vjeroučitelji, propovjednici, pastor, prijatelji i svi ostali koji su im na bilo koji način imali priliku služiti. 

 

 

Iako su i Matej i Timotej odrasli u obiteljima u kojima se slijedilo Isusa, njihovi su osobni putovi prema Bogu posve različiti. No, molim se da od ovoga svečanog zavjeta s Bogom pa nadalje mogu jednako rasti u posvećenju i spremnosti za Boga te da njihovi životi mogu uistinu biti plodonosni. 

 

 

Nakon bogoslužja smo zajedno objedovali. Za sve one koji su vikende i radni kamp proveli radeći na uređenju ovoga prostora radost je bila pokazati što se napravilo i po prvi puta ugostiti braću u novoj (još nedovršenoj) blagovaonici. Ukusni ručak i k tome još ukusniji kolači su ono što olako primamo jer smo navikli da je uvijek tako, no iz zahvalnosti prema onima koji su se s ljubavlju trudili da to sve pripreme i prema Bogu koji je blagoslovio, ne mogu ovaj dio izostaviti iz ovoga svojega kratkog pentekostnog izviješća. :)

 

 

Nakon objeda za neke je slijedila kava uz još malo razgovora, za neke nogomet, za neke navijanje, za neke šetnjica, za neke još koji kolač; a za djecu igra, igra i još malo igre uz neizostavno: "A tek smo se zaigrali...!"

 

 

I, uistinu, u danu prekratkom za kavu sa svakime s kime kava već dugo nije bila popijena i u danu preispunjenom za još koji blagoslov, možda bismo i mi svojemu nebeskome Ocu samo trebali reći: "A tek smo se zaigrali...!"

Estera

 

 

Komentari 0