Zahvalna sam Bogu što sam prvi tjedan nove godine mogla provesti na našem starom, dragom Otoku. Kao netko čija su najljepša sjećanja vezana uz to mjesto, s radošću razmišljam o novim uspomenama koje sada mogu dodati sve brže rastućoj kolekciji.
I o čemu bih god poželjela pisati - pjesmama, propovijedima, zajedništvu - površni bi se čitatelj složio s piscem mudrih izreka u tvrdnji: "Bilo je toga i prije...“ Ima li onda išta nova pod našim otočkim suncem?
Staro društvo sjedilo je za stolom igrajući neke nove društvene igre, stari instrumenti našli su se u rukama novih glazbenika, a na starom igralištu po prvi se puta igrala zimska odbojka.
Isto tako, stare istine iz Pisma ponovno su oživjele u našim životima pružajući nam novu snagu. Isus je uskrsnuo - glavna tema jednog popodnevnog učenja i jedne večernje službe pomogla mi je ponovno staviti sve događaje iz protekle godine u perspektivu. Zato jer je Isus živ, mogu se suočiti sa sutrašnjim danom - pjevao je naš internacionalni zbor na engleskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Ta istina jednako je ohrabrujuća za školarce, mlade koji se nalaze na nekom od životnih raskrižja, roditelje koji traže mudrost u odgoju djece, kao i svima onima koji na bilo koji način služe Bogu, bili oni u Americi, Njemačkoj ili Hrvatskoj.
Činjenice da je Isus živ neću se u novoj godini sjetiti samo kao utjehe za probleme koji nisu prestali postojati okretanjem nove kalendarske godine, već je to istina koja će mi pomoći u traženju duhovnih vrijednosti, istina koja će me ohrabriti u radu za Boga, istina za koju želim da bude vidljiva iz mog života, kao što je vidljiva iz života ljudi koji me okružuju.
Kad nas nekoliko molitava zaredom Bog ohrabri kroz proroštvo, znam: Isus je živ! Kad vidim promjene u svom životu znam da su one moguće samo zbog toga što je Isus živ. Kad vidim Isusa u tuđim rukama koje mi pomažu, kad čujem njegov glas kroz slavljenje svojih braće i sestara... znam: On je živ i već čini nešto novo. Zar to ne prepoznajemo?
Rahela