Iza nas je - kako se i kalendarski sve više bliži kraju, slobodno mogu reći — radna godina. Zato nam je dano da možemo uživati ubirući plodove toga rada. Dok pripremamo kampske objede, a u kuhinji nije ni tijesno, ni vruće, a suđe bude oprano učas; dok se priprema večera, a sutrašnje dežurstvo istodobno već nesmetano priprema sutrašnji ručak, a i kolač se priprema negdje u pozadini; dok se oko novog kuhinjskog otoka razlije smijeh ili pjesma; znamo da se nisamo uzaludno trudili radeći na Božjem djelu. I sad bi moglo uslijediti neko razdoblje odmora, pomislit ćete.
I tada nam, zacijelo zato što se naš Isus raduje dok nas gleda kako složno zajedno radimo za Njega, samo nebo pošalje “novi projekt”. Bit će to naša nova crkva.
Plava tvornička hala možda neće puno zaintrigirati nemaštovita promatrača. No svaki onaj koji je radnik Božjega vinograda u mislima već šeće među redovima dočekujući one koji dolaze u Dom s dubokom potrebom za Bogom, dok djeca izlaze iz svojih učionica za vjeronauk i uzbuđeno pričaju o onome što su naučila, a s kata dopire topao zvuk čavrljanja uz kavu. U toj su zgradi iz mašte knjige uredno poredane na svoje police u tihoj knjižnici osvijetljenoj stolnim lampama kakve nalazimo u kakvoj starinskoj čitaonici, svaki je instrument spremljen na za to određeno mjesto, a uredno je i sve ostalo, od usisavača do kosilice. Zgrada je to u kojoj dobrodošlicu i ljubav jednako prima svako dijete, svaka sestra, svaki brat; svaki gost, prijatelj, namjernik, prolaznik; slobodnjak ili rob, poznanik ili neznanac. Zgrada je to koju ispunjaju mirisi doma i zvuci glazbe koja potiče na štovanje.
No to je samo tvornička hala, reći ćete. Da, da, znamo, no još ne možemo ni pojmiti kako će se Gospod tu silno proslaviti. Kako znamo, pitate? Možda vam se ne čini da uredno spremljeni instrumenti ili tiha čitaonica imaju puno veze s Božjom slavom. Možda vam se ne čini da kuhinja s brzom perilicom posuđa i kapacitetom za kuhanje obroka za preko stotinu ljudi ima previše veze s Božjom slavom. Učinite svoj dio, kao da nam je Gospod tada govorio, a ja ću učiniti svoj. S iskustvom rada u Velikom Otoku, s iskustvom više od trideset kampova, s iskustvom svega što smo tamo dosad mogli doživjeti — to više i nije vjera, jer to je iskustvo, to znamo — itekako naše šmirglanje, zidanje, čišćenje, pranje i ostalo ima veze sa slavom Božjom.
Mi ne znamo kako će se Gospod okoristiti našom novom zgradom. Mi ne znamo kako će se Gospod okoristiti nama samima. Jedno znamo: već sada možemo biti Njegovo oruđe. Bez obzira na to je li nam u rukama krpa za prašinu, brusni papir ili bušilica, jednom ćemo imati vremena stati ustranu i naprosto se diviti kako se Gospod time okoristio za svoju slavu. No zasad treba raditi.
No prije nego se primimo ikakva ozbiljnija posla, željeli smo sa svojom braćom podijeliti svoju radost i u zajedničkoj molitvi doći pred Boga u zahvalnosti za novi dom i u traženju da se uistinu Njegova slava spusti na taj novi dom. Ujedinjeni u toj želji skupili smo se iz svih krajeva naše domovine i iz svih krajeva svijeta i Gospod nas je već blagoslovio. Braćo, Bog nas je blagoslovio kroz zajedništvo s vama. Kako li će nas tek u budućnosti blagoslivljati?!
Da budem iskrena, većina nas nije bila oduševljena tom idejom našega starješinstva da svečanu službu posvećenja održimo prije nego li se prostor barem malo uredi. Da barem donekle poprimi konture crkve, a izgubi dojam napuštene tvornice. “Mi za taj prostor želimo moliti, a ne obarati koga s nogu njime”, bio je čvrst pastorov stav. Dakle, premda još poprilično neuređena, jednog od skladišta pretrpanog kojekakvim drlogom koji se nije stigao riješiti, zgrada je od ljudi koji su je taj dan razgledali po prvi puta izmamila samo komentare poput: “Ne mogu zamisliti prikladnije mjesto!”, i: “Zacijelo je to Gospod samo za vas čuvao!” Sad svakako kažem: i dobro da je svečano bogoslužje održano prebrzo pa nije bilo potrebe za obaziranje na ono što smo mogli sami urediti, nego je u središtu bilo isključivo ono što je On za nas uredio. Jer je tako dobar!
I ponovno vas pozivamo: posjetite nas, budite slobodni svratiti u vrijeme kojega god bogoslužja i mi ćemo nastojati da se među nama možete osjećati dobrodošlo. Da, možda vas nećemo oboriti s nogu raskošem, ali neka Bog Koji Proviđa bude onaj kojega ćete među nama moći osjetiti. Možda vas nećemo moći fascinirati svojim radom, trudom, čime god čime raspolažemo, ali budite fascinirani Njime koji sve čini savršenim u svoje vrijeme.
Nek vas Gospod blagoslovi!
Estera