Izreke 16: 5
Mrzak je Gospodu svatko srca ohola; odista, neće ostati nekažnjen.
Svi mi, svatko od nas, trebao se u nekom trenutku boriti s problemom ponosa. No ponos je opasan grijeh. Ne znam ništa što je opasnije od ponosa u sprječavanju probude, raspadu obitelji i razdiranju života. On krade snagu iz kršćanskih života i puni pakao. To je štetan grijeh koji uništava. To je također i grijeh koji obmanjuje. Ljudi koji su najponosniji najčešće su najmanje svjesni i najmanje voljni priznati svoj ponos. Oni su zasigurno preskromni da čuju propovijed o ponosu. Prilično često oni su ponosni na svoju poniznost.
Kod mnogih je ponos dobro skriven, ali je i dalje prisutan. Jedan čovjek kaže drugome: "Ako postoji jedna stvar s kojom nemam problema, onda je to grijeh ponosa." Drugi kaže: "Pa zašto bi i trebao imati problema s tim, ti ni nemaš ništa na što bi mogao biti ponosan." Prvi pocrveni u licu i odgovori: "Ma da? Dobro, imam isto toliko razloga biti ponosan koliko i ti imaš." Evo, ponos je tu, želimo li to priznati ili ne. C. S. Lewis je rekao: „Što je čovjek ponosniji, to više mrzi vidjeti ponos kod drugih.“ Ako želiš otkriti koliko si ponosan, upitaj samoga sebe: "Koliko mi smeta kad me drugi ljudi zanemare ili me odbijaju primijetiti?" Stvar je u tome da je ponos svakoga čovjeka u sukobu s ponosom svih ostalih. Kad je netko na zabavi osoba u središtu pozornosti, to mi toliko smeta jer sam ja to želio biti. Treba nam biti jasno da je ponos u suštini konkurentan. On je konkurentan po svojoj prirodi, dok su drugi poroci konkurentni samo slučajno. Ponosu ne pruža zadovoljstvo nešto imati. Njemu je zadovoljstvo imati više od čovjeka pokraj sebe. Kažemo da je netko ponosan na to što je bogatiji ili pametniji ili boljega izgleda nego ostali. Da svi ostali postanu jednako bogati ili pametni ili lijepi, ne bi postojalo ništa na što se može biti ponosan. Uvijek je usporedba ono što nas čini ponosnima, zadovoljstvo u bivanju iznad ostalih.
Ponos zanima tko je u pravu, a ne što je ispravno. To se može dogoditi i u crkvama koje kažu: "Mi smo toliko bolji ili talentiraniji ili uravnoteženiji nego oni..." Upravo na takvo uspoređivanje jednih s drugima Pismo nas upozorava.
Potrebno je razumjeti i što ponos nije, zbog toga jer danas mnogo toga što nije ponos zovemo ponosom. Primjerice, imati dobru sliku o sebi nije ponos. Samopouzdanje u svojem izvornom obliku nije ponos. To nije vrsta ponosa koji Biblija osuđuje. Biblija govori da dajemo čast onima kojima čast pripada. Ako želimo odlikovati nekoga, tada nije grijeh kada ta osoba prihvati tu čast. Kada muž kaže: "Dušo, ponosan sam na tebe", ako on to misli u smislu časti, tada nema ničeg lošeg u tome. Biblija kaže da žena treba poštovati svog muža. Kada ona kaže: "Dušo, ponosna sam na tebe", nema ništa loše u tome. Štoviše, jedan je čovjek rekao: "Žena je mužu ono što je vjetar vatri. Ona ju može raspiriti ili ugasiti." Mi muškarci trebamo vas da nas ohrabrujete. Ponekad naša djeca trebaju čuti: "Ponosan sam na tebe." Dajte im do znanja da ste zahvalni za njih.
Kad se Biblija koristi pojmom ponos, ne koristi se njime u vezi s poslom. Ako brišeš pod, čini to s ponosom. Kad dolaziš u crkvu, nisi skroman ako izgledaš kao nenamješten krevet. To je traljavost. Postoji dobro zdravo samopoštovanje koje Biblija ne samo da ne osuđuje nego i ohrabruje.
Ipak, u Bibliji postoji grijeh koji se zove ponos koji uništava sve čega se dotakne. Što je ponos koji Biblija toliko osuđuje?
To je stav neovisnosti od Boga.
On govori: "Bože, ja to mogu sam." Nikad nećete upoznati arogantnijega čovjeka od onoga koji ne moli. Molitva je način priznanja: "Ja trebam Boga." Kad čovjek odbija moliti, on doslovno govori: "Ja to mogu bez Boga." Samodostatnost uvijek rezultira duhom nezahvalnosti.
Ova generacija, kao nijedna generacija prije, toliko je zatrovana nezahvalnošću zato što su navedeni na vjerovanje da zaslužuju sve što im se nudi. Njihovo je pravo, ili čak kazna, to što su prisiljeni doći na ovaj svijet pod vašim autoritetom. Duh koji kaže: „Ništa dobro ne može doći od Oca svjetla, JA sam onaj koji stvara i zaslužuje sve“, opasan je duh, ne uvažava Boga koji daje sve. To nije ništa drugo nego ponosan duh koji je nezahvalan, samodostatan i neovisan.
Ponos nije tražiti više za sebe, ponos je tražiti više nego netko drugi.
To je duh konkurencije, duh koji Bog mrzi. Što on uzrokuje?
Izreke 6: 16 – Ovo šestero mrzi Gospod, a sedmero ih je gnusoba duši njegovoj:
Izreke 6: 17 – Uznosite oči,...
Prema tome način na koji gledate može biti grijeh protiv Boga. Kako ljudi mogu reći: "Nije važno što je izvana..."? Božja riječ kaže: "Ovo šestero mrzi Gospod: prvo – Uznosite oči." Neki se ljudi mogu razmetati čak i dok sjede.
Izreke 16: 5 – Mrzak je Gospodu svatko srca ohola; odista, neće ostati nekažnjen.
Zbog čega Bog ima tako veliku odbojnost prema ponosu? Zbog toga što ponos čini.
Da nije bilo ponosa, ne bi bilo ni đavla. Sotona je bio najveličanstvenije stvorenje koje je Bog ikad stvorio. Biblija kaže da je bio pun ljepote. Bog nije nikad stvorio nekog mudrijeg ili s više moći nego Sotonu, Sina zore. Njegovo ime Lucifer znači Svjetlonoša. Biblija u knjizi Ezekiela kaže da je bio savršen u svemu, sve dok grijeh nije nađen u njemu. Taj grijeh bio je ponos. Biblija u poslanici Timoteju vrlo jasno govori da se novopridošlici ili osobi bez zrelosti i iskustva ne daje služba pastora. Ne zbog toga jer bi ta osoba bila loša u tome, nego upravo suprotno, ako bude izvrsna u tome, može ju ponijeti ponos i doći pod Sotoninu vlast. Upravo ponos uništio je najveličanstvenije stvorenje koje je ikada postojalo.
Što je bio mamac na Sotoninoj udici? Ponos! Bit ćete kao bogovi! Eva ne bi prekršila Božju zapovijed samo zbog jednog zagriza ploda. Bilo je to više od njegova primamljiva okusa. Iza toga zagriza bio je ogroman pritisak: Mogla bi biti kao najveći. Zaslužuješ više od ovoga. Ti si prepametna, preutjecajna, preuzvišena. Ne nalaze se često takvi ljudi. Trebala bi zahtijevati više.
Jean Wilks kaže: „Ponos će te navesti da tražiš mjesta koja misliš da zaslužuješ, umjesto ondje gdje je Bog izabrao da služiš.“
Svaki djelić neiskrenosti, izopačenosti i okrutnosti može svoj korijen naći u ponosu. Sve, i bol i grijeh potječu od ponosa. Bez ponosa – nema Sotone. Bez Sotone – nema pada. Bez pada – nema grijeha.
U Izrekama 6: 17 – 18 navodi se šest stvari koje Bog mrzi: ...lažljiv jezik i ruke koje prolijevaju krv nedužnu, Izr 6: 18 Srce koje smišlja opake nakane, noge koje brzo hitaju zlu... I svih šest počinju ponosom. Zašto? Zato što ponos sve predvodi. Što vodi sve ovo? Ponos.
To je grijeh koji vodi svim ostalim grijesima. Zapakiran je u razmišljanje da on zna bolji način. Ponos izaziva Boga!
Jakov 4: 6 – ...Zato veli: Bog se oholima protivi
Ne samo da takvima Bog ne pomaže nego im postaje protivnik. On ti se usprotivljuje ako djeluješ neovisno od njega.
Bog ustaje i cijeli svemir podiže protiv onoga koji djeluje neovisno od njega.
Ponekad ljudi ne misle da su grješnici zato što ne psuju, ne piju ili izlaze s djevojkama.
Oni kažu: „Ja ne kradem niti ubijam.“ Ali nisu svjesni da imaju grijeh gori od toga, nešto u njihovu srcu.
Izreke 21: 4 – Uznosite oči, oholo srce i svjetiljka opakih – to je grijeh.
Uzmimo primjer poljoprivrednika koji ne vjeruje u Boga i misli da je jako samodostatan jer ima svoje polje. On nikog ne ubija. On se ne ogrešuje o susjeda. Biblija kaže "svjetiljka opakih je grijeh". Zašto? Zato što on ima zagađenu dušu, tako da sve što dotakne također postaje zagađeno. Taj poljoprivrednik ne shvaća da je Bog onaj koji šalje kišu, daje sunce i dobavlja sjeme. Oranje (u eng. prijevodu umjesto „svjetiljke“ stoji „oranje“) nije grijeh u Bibliji. No kod grješnika sve što dotakne postaje zagađeno.
Drugim riječima njegove svakodnevne aktivnosti postaju grijeh pred Bogom. Ljudska je najveća potreba vidjeti svoju najveću potrebu. Kad Bog pogleda čovjeka, on vidi njegovo srce. Zanimljivo je to, kad pogledamo jabuku i vidimo rupu u njoj, mislimo: „Pažljivo, crv je u jabuci.“ Zapravo to nije tako, crv je izašao iz jabuke. Rupa tu nije da crv može ući, nego zato da može izaći. Kako je crv izašao iz jabuke? On je bio rođen u jabuci. Jaje je položeno u vrijeme cvjetanja. Iz cvjeta nastane jabuka. A on je bio u jabuci. Ponos je prisutan zato što je rođen u tvojem srcu. Kad crv dođe na površinu, to samo pokazuje ono što je već bilo unutra.
Mi smo svi rođeni sa sklonošću prema grijehu. Možeš dati malom djetetu vreću punu slatkiša, više nego što može pojesti i nakon toga ga upitati: "Mogu li ja dobiti malo slatkiša?" Odgovor će glasiti: "Ne, to je moje." Ne postoji osoba koja nije rođena egocentrična. Ne morate učiti djecu da budu sebična ili da lažu. Prirodni slijed uvijek će biti prema lošijem. Kako to možemo izbjeći ako to zanemarujemo? Što ponos čini? On izaziva Boga i dokazuje izopačenost.
Nikad nije postojao sukob ili rat u kojem udjela nije imao ponos.
Izreke 13: 10 – Obijest rađa samo svađu...
Nikad nije postojao crkveni raskol ili razvod u kojem ponos nije bio glavni uzročnik. Samo zbog ponosa nastaje svađa. Ja ne kažem da niste imali ozbiljne probleme, ali ponos je bio taj koji vas je spriječio u njihovu rješavanju. Ne postoji problem koji je prevelik za rješavanje, postoje samo ljudi premali da ga riješe. Živio sam dovoljno dugo da znam ovo: Ljudi nisu ni približno toliko zainteresirani da riješe problem, koliko da pobijede u raspravi.
Ti problemi mogli su biti riješeni.
Evo što se događa. Ivan i Marija se vjenčaju, ali Marija želi biti kraljica svojega svijeta, a Ivan želi biti kralj svojeg. Tako kralj Ivan i kraljica Marija počnu živjeti pod istim krovom, ali tu postoje dva kraljevstva. Isus je rekao da razdijeljeno kraljevstvo neće opstati. Jednoga dana Marija shvati da je sebična i prihvati Isusa kao svoga Spasitelja. Pretpostavimo da se i Ivan pokaje. Kad je Ja na prijestolju, Isus je na križu. Ali kad je Isus na prijestolju, Ja je na križu. A Isus koji je u Ivanu neće se boriti protiv Isusa koji je u Mariji, isto kao što se Isus u Mariji neće boriti protiv Isusa u Ivanu. Tada ne postoje dva kraljevstva, nego samo jedno. To ne znači da neće postojati problemi. Bilo bi dosadno biti u braku s nekim tko se stalno slaže s tobom. Ako se stalno slažeš, to vjerojatno znači da ne razmišljaš. Ali ako želimo riješiti različitosti, trebamo se pozabaviti ponosom. Tada se možemo baviti problemom, a ne osobom.
Sotona bi puno radije pokrenuo svađu u crkvi nego prodao bačvu viskija. Kad bi se ljudi u crkvi bili voljni podložiti jedan drugome, siguran sam da se nikad ne bi svađali. Možda bi imali svoje probleme, ali nikad svađu.
Ponos izaziva Boga — Ponos dokazuje izopačenost — Ponos stvara razmirice.
Evo nečeg ironičnog. Znate li što ponosan čovjek želi? On želi priznanje drugih ljudi. On želi čast drugih ljudi. Znate li da nema ništa loše u tome da tražimo čast? Isus je rekao da će on častiti one koji njega časte. No tužno je da će čovjek koji čast najviše želi zapravo je izgubiti.
Izreke 15: 33 – Strah Gospodnji je pouka mudrosti, a prije slave dolazi poniznost. Prije slave dolazi poniznost! Prije sramote dolazi oholost.
Izreke 18: 12 – Pred slomom se oholi srce čovjekovo, a pred slavom ide poniznost.
Izreke 29: 23 – Ponizit će čovjeka oholost njegova, a ponizan duhom zadobit će čast.
Znate li zašto su ljudi ponosni i žive na takav način? Oni očekuju čast. Jeste li ikad bili u blizini uobražene osobe? Takva osoba misli da će svojim postupcima zadobiti divljenje ljudi. No to se ne ostvaruje na duže vrijeme. Karizma vam može ostvariti kratkotrajan uspjeh, ali karakter ostvaruje dugotrajan uspjeh.
Ovdje Bog postavlja retoričko pitanje: Kako je Sotona postao Sotona? On pita: "Što ti se dogodilo? Kako si došao u to stanje?
Izaija 14: 12 – Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine zorin! Kako li si oboren na zemlju, iznuritelju naroda!
Tada odgovara na to retoričko pitanje: Izaija 14: 13 – Jer ti si u srcu svom rekao: "Uzaći ću na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću svoje dići; i zasjest će na goru sastanka na krajnjem sjeveru.
Izaija 14: 14 – Uzaći ću u visine oblačne, bit ću poput Svevišnjega.
On je tražio čast i slavu i dodvoravanje/laskanje čovjekovo.
Izaija 14: 15 – A sruši se Šeol, u dubinu jame.
Izaija 14: 16 – Koji te vide, motre na te i o tebi razmišljaju: "Je li to čovjek koji je zemljom tresao, koji je drmao kraljevstvima...?"
On je rekao – ja idem više, a Bog je rekao – ti ideš dolje. Jednoga dana Sotona će biti stavljen u progonstvo i sva će ga stvorena bića vidjeti. On će biti u jami, u poniženju, sramoti i nečasti.
Istom tom Sotoni koji se šepurio reći ćeš: "Niži od najnižih, to je on?" Ponos donosi sramotu. Sotona je rekao: "Ja ću se uzdići." Isus je bio voljan poniziti se. Budite kao Isus. Odlučite koji životni stil želite slijediti. Možete prihvatiti Sotonin put, ali on vodi prema dolje. Ponos donosi sramotu. Većina Hrvata ponosno odlazi u pakao.
Ponos izaziva Boga, dokazuje izopačenost, stvara razmirice, donosi sramotu...
Izreke 15: 25 – Gospod ruši kuću oholima: (...)
Izreke 16: 18 – Pred slomom ide ponos i pred padom duh uznositi.
Izreke 18: 12 – Pred slomom se oholi srce čovjekovo, (...)
Ne samo da će čovjek biti ponižen, bit će uništen.
Ovaj narod bit će uništen zbog jedne stvari – ponosa.
Ponos uzrokuje financijsko ropstvo: kupuju stvari koje ne trebaju s novcem kojeg nemaju da zadive ljude koji im se ne sviđaju. Jedna je žena rekla: "U financijskom sam kolapsu zato što moji susjedi uporno kupuju stvari koje si ne mogu priuštiti."
Ponos uzrokuje emocionalnu propast: postaješ rob drugim ljudima bez obzira što oni mislili o tebi ili što su ti učinili.
Ponos uzrokuje unutarnju propast: Isus je govorio o farizeju i cariniku. Farizej je imao samo izvanjsku religiju koja je pokrivala grubu mržnju prema poniznosti: „Hvala ti što nisam kao ovaj." A taj se drugi čovjek udarao o prsa i gledao u pod. Rekao je: "Budi milostiv meni grješniku." U originalnom grčkom to bi značilo određeni grješnik, grješnik svih grješnika.
Isus je rekao: "Kažem vam da je taj čovjek otišao kući opravdan." Dva čovjeka došla su iz crkve toga dana. Jedan je otišao kući dostojanstven, a drugi opravdan. Sotona kaže, "Zadrži svoje dostojanstvo. Nemoj priznati svoju potrebu.“ Želim da razumijete: dok ne priznate svoju potrebu, nećete nikad naći slobodu.
Dopustite mi da vam postavim ova pitanja:
Ljuti li vas kad netko ispravlja vaše pogrješke?
Prihvaćate li hvalu za ono nad čime nemate kontrolu? Primjerice, prirodne mogućnosti/talenti – Bog je taj koji vam je dao te sposobnosti.
Imate li uvijek ispriku kad napravite neku pogrješku?
Kad vam netko nešto nažao učini, kažete li ikad: "Taj mi čovjek ionako ne treba"? Ne trebati svog brata, to je oblik ponosa.
Je li vam teško potražiti pomoć ili pitati nekoga za savjet? Ja ne trebam nikoga da mi kaže kako nešto učiniti.
Imate li duha nezahvalnosti?
Mrmljate li zbog stvari koje vam Bog nije dao?
Je li vaš život obilježen natjecanjem; mjerite li svoju uspješnost pobjedama nad drugim ljudima?
Umjesto da ljudi priznaju – "Borim se s ovim i prilično sam slab" – oni će radije ostati na putu
propasti. Imaju problema u prihvaćanju toga da njihov način možda nije i najbolji način. Ne, oni će se radije držati svojega ponosa. Oni će biti uništeni; to se možda neće dogoditi preko noći, ali Boga se ne izruguje.
To nije nevjernost, oni vjeruju u evanđelje, ali ponos ih sprječava da se predaju.
Stvarno su zadivljujući ti ljudi koji kažu da su imali objavljenje Božje, a zadržali su svoj ponos. U Jobu piše: "Gadim se sam sebi". Kad je Izaija vidio Boga, rekao je: "Jao meni." Petar je rekao: "Odvoji me od Boga jer sam grješnik." Kad je Daniel vidio Boga, rekao je, "Moja je ljepota pretvorena u propadljivost."
Jednom sam čuo o ženi koja je bila u prometnoj nesreći. Ja nisam tu da sudim, ali nije bila vezana. No pogodile su me njezine riječi. Kad su je na mjestu nesreće upitali zašto ne nosi pojas, ona je odgovorila: "On mi uvijek izgužva odjeću." To su bile i njezine zadnje riječi u životu.