Prije nekoliko tjedana mnoge su kršćanske crkve obilježile blagdan Pedesetnice, Pentekosta ili, kako to još neki zovu "Duhove", nekim prigodnim bogoslužjem i pjesmama. Čitalo se iz prvog poglavlja Djela apostolskih i govorilo da je to rođendan crkve i dan kada je Sveti Duh sišao na apostole i ostale okupljene u gornjoj sobi. Naime, nakon svog uskrsnuća Isus se pokazivao učenicima da je živ i zapovjedio im da ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju obećanje Očevo ”koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, no vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni u Duhu Svetom.”
U drugom poglavlju od prvog do četvrtog stiha čitamo: „I kada dođe dan Pedesetnice, svi bijahu jednodušno na istome mjestu. (...) I svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.”
I u našoj crkvi, koja i nosi naziv po danu Pedesetnice ili Pentekosta, govorilo se i pjevalo na tu temu. Doduše, pastor nije govorio na temu prvog silaska Svetoga Duha, nego o važnosti imanja sile Božje u našim životima. Odreknemo li se sile Božje, grijeh će dobiti punu snagu jer nećemo imati sile Božje da mu se odupremo. Govor u jezicima početak je i znak kršenja, ali tu nije kraj i to nije nešto čime se trebamo hvaliti. Trebamo se stalno ispunjavati Svetim Duhom jer je to sila koja nam treba za pobjedonosan život. Malo sile - više slabosti i grijeha.
Mnogo sam puta to čula, ali kao da mi je propovijed otvorila oči da ugledam svjetlo nade za svoje probleme s kojima sam došla u crkvu. Naime, došla sam u crkvu prilično potištena zbog nekih zdravstvenih problema i zbog nekih stvari u svom karakteru za koje uviđam da nisu dobre, a nemam snage promijeniti ih.
Pastor nas je tada uputio na molitvu traženja ispunjenja Svetim Duhom. To nije traženje neke sile koju ćemo onda koristiti za svoju slavu, nego je to traženje blizine Božje. Kroz blizinu Božju ispunjavamo se Božjom prisutnošću koja nam tada daje novu snagu za život.
I ja sam odlučila tražiti Boga i vapila sam Bogu da me ispuni svojim Duhom, jer sam slaba i trebam nove snage. I nakon te molitve i propovijedi osjetila sam kako nestaje težina s moje duše i nova radost i nada došle su u moj život.
U ostatku tog dana često sam se uhvatila kako pjevušim onu staru pentekostnu himnu: „Ta sila, ta sila daje pobjedu nad grijehom i Sotonom. Ta sila, ta sila izlivena na Pentekost.”
Hvala Bogu za dan Pedesetnice kada je Bog izlio svojega Duha na ranu crkvu. Hvala Bogu i za svaki novi Pentekost u mom i svačijem životu. On rastjeruje crne misli, daje novu snagu i nadu u životu.
Zašto nemam pobjedu nad grijehom? Jer se borim svojim snagama, a zaboravljam da imam Pomoćnika kojega mi je Bog dao. Ja ne mogu, ali On može.
Želim da nikada ne prestanemo naglašavati važnost Pentekosta i da se nikada ne odreknemo sile Božje u našoj crkvi i u svojim životima. Sila Božja nas jedino može sačuvati od ostanka u grijehu i tami. Da, pogriješit ćemo još mnogo puta, ali imamo Pomoćnika koji će nas izvaditi da ne ostanemo u grijehu.
On je moćan da još mnogima pomogne da se oslobode ropstva grijeha i da iziđu iz beznađa života.
Slava Bogu za njegovu milost prema svim ljudima!
Vesna