Ne znam u kojem mi je točno razredu srednje škole Bog jasno govorio protiv dotad najuobičajenijih đačkih pomagala – šaptanja, prepisivanja i šalabahtera. Bila sam dobra učenica i nikada se nisam previše oslanjala na mogućnost varanja tijekom usmenih i pismenih provjera znanja, pa se i ne sjećam da mi je itko ikad osvijestio činjenicu da je varanje zapravo laž. U zajedništvu s Bogom kroz molitvu, Bog mi je govorio o mojim „sitnim“ prevarama, prevarama koje su meni donosile po bod ili dva više no što sam zaslužila i ponekad značile razliku između vrlo dobrog i odličnog postignuća. Shvativši očekivanja koja Bog ima od mene kao od svog djeteta, nastavila sam školovanje s rezultatima koji su od tada nadalje bili u potpunosti odraz mog znanja (ili manjka istog).
Bila sam na četvrtoj godini fakulteta i slušala jedan od najzanimljivijih mi kolegija tijekom cijelog studija. Približavao se prvi kolokvij i ja sam puno učila s čvrstom odlukom da dobijem pet. Odgovarajući na pitanja, naišla sam na dva u čije odgovore nisam bila sigurna. Budući da je pored mene sjedila moja prijateljica, inače najbolja studentica na godini, odlučila sam virnuti u njezin test i provjeriti jesam li točno odgovorila na navedena pitanja. Vidjela sam da je ona na pitanje sa zaokruživanjem označila dva odgovora kao točna, a ja samo jedan. Procijenila sam da je ona u pravu te i sama zaokružila još jedan odgovor kao točan. Usput sam vidjela i riječ koja je bila odgovor na drugo pitanje koje me mučilo, prepisala je i predala ispit. Kad sam se tog poslijepodneva pokušala moliti, osjećala sam se bijedno. Iako sam svoje postupke pokušala opravdati mislima poput ionako sam znala odgovore na ta pitanja, samo sam se podsjetila, osjećala sam se grješno. Znala sam da sam odgovorna za stvari za koje mi je Bog otkrio i da nemam isprike. Iskreno sam se pokajala. Sljedećeg dana dobili smo rezultate. Imala sam maksimalan broj bodova, no nisam im se uopće mogla radovati. Te večeri sam se još jednom ispričala Bogu za jučerašnje varanje. Tijekom molitve na um mi je došao biblijski izvještaj o Zakeju. Zakej se za ukradeno nije samo ispričao Bogu, već je ukradeno odlučio i vratiti. Osjećala sam kako mi Bog govori i znala da me poziva da ukradene bodove vratim na sljedećem kolokviju. Neko sam se vrijeme u molitvi borila s tom nemilom idejom, preispitivala mogućnost da ona uopće nije od Boga, računala štetu koju bi to moglo nanijeti mojoj završnoj ocjeni… Naposljetku sam obećala Bogu da ću vratiti bodove na točno onaj način na koji sam ih i ukrala: propustit ću zaokružiti jedan točan odgovor i upisati ću krivu riječ na pitanje s nadopunjavanjem. Učiniti to značilo je ocjenu manje i ja sam u tjednima koji su slijedili polako odustala od svoje petice na kraju semestra koju sam toliko željela iz navedenog kolegija.
Pišući svoj drugi kolokvij, teška sam srca propustila označiti odgovor koji je točan i svjesno upisala krivu riječ na pitanje s nadopunjavanjem. Prije no što sam predala kolokvij, kratko sam se obratila Bogu: „Bože, evo vraćam bodove. Meni je to jako teško, ali obećala sam ti.“ Nakon nekoliko tjedana, sjedila sam u predavaonici kad je profesorica čitala rezultate drugog kolokvija i prijedlog završne ocjene. Slušala sam imena desetak kolegica ispred sebe pitajući se kako to da nijedna od njih nije dobila odličan, kad je profesorica prozvala moje ime i nekoliko sekundi kasnije pridodala mu riječ za koju sam se čudila da dotad nije bila pročitana, riječ koju nisam nikako očekivala čuti uz svoje ime. Odličan. Ništa ne shvaćajući, uzela sam svoj test na uvid. Točan odgovor koji sam odlučila propustiti zaokružiti za profesoricu nije ni bio točan odgovor. Svi su se kolege ljutili što su izgubili bod na pitanju koje su smatrali lakim, ne shvaćajući u čemu su pogriješili. Profesorica je bila u žurbi i odbila raspravljati o pitanju koje je većini studenata snizilo ocjenu, tako da nikada nisam čula objašnjenje tog neočekivanog preokreta događaja. Toga dana su samo dvijema studenticama bile ponuđene petice, od kojih bi jedna sasvim sigurno imala zaključenu četvorku da nije odlučila poslušati Božji poziv na vraćanje duga.
Sretna „još samo diplomski i gotova sam“ studentica